FUMIGACIJA ŽITA

FUMIGACIJA U SILOSIMA

Žito, a osobito pšenica koja se ubire u najtoplijem dobu godine podložna je brzoj infestaciji skladišnim štetnicima, ponajprije zaostalim štetnicima u samim skladišnim prostorima, a puno rjeđe zaraza bude donesena s polja, odnosno u transportnim sredstvima. Fumigacija zaraženog žita mnogo je uspješnija kada se provodi prije nego što je na žitu nastala šteta u vidu, šupljih zrna, povećane vlažnosti i temperature kao produkata metabolizma skladišnih štetnika, dakle kad je zaraza još slaba.

Kod nas je radi fumigacije u silosu potrebno žito prebacivati (elevirati) iz jedne siloćelije u drugu, a prethodno ispražnjenu i očišćenu. Pritom se fumigant ubacuje u struju žita na silosnom transporteru. Donedavno to se činilo ručno (i danas ima takvih slučajeva), međutim radi bolje distribucije preparata upotrebljava se  automatski dozator koji u točno određenim vremenskim razmacima ubacuje preparat fosfina u žito u transporteru. Pritom dozator treba postaviti maksimalno daleko od mjesta ulaska žita u siloćeliju radi miješanja sa žitom i pravilnije distribucije preparata u zrnenoj masi.

O dobroj hermetičnosti naravno i ovdje treba voditi računa radi osobne zaštite, zaštite uposlenika u silosu, te o elektronskim uređajima. Obično su silosi najviše građevine u nekom kraju na koje su postavljeni razni odašiljači sa elektronskom opremom kojoj fosforovodik može ozbiljno naškoditi, o čemu također treba voditi računa.

U svijetu se već nekoliko desetljeća za fumigaciju žita primjenjuje (fosforovodik) u silosima koji zadovoljavaju preduvjete (osobito hermetičnost) na način da žito nije potrebno premještati iz jedne u drugu siloćeliju. Takav se postupak naziva ''J-system''. O isplativosti ovog postupka govori činjenica o uštedi energije, smanjenju habanja unutarnjeg silosnog postrojenja, uštedi na radnim satima uposlenika, smanjenju loma...

Naravno da se i prilikom fumigacije u silosu treba prvenstveno voditi računa o hermetičnosti prostora. Propusti neminovno dovode do neuspjeha, a dalje gledajući i do rezistencije insekata. To tim prije jer je većina siloćelija spojena sustavom cijevi na aktivnu ventilaciju, odnosno aspiraciju prašine. Prije tridesetak godina totalni mortalitet skladišnih insekata postizao se dozom od 1 g fosforovodika na tonu, a danas sve češće ni maksimalno dopuštena doza od 6 g nije dovoljna za potpunu smrtnost pojedinih skladišnih štetnika. Dakako, tome ima još puno razloga (neujednačen ili nesiguran protok žita na transporteru, žito sa povećanim sadržajem vlage, neočišćena siloćelija u kojoj se fumigira žito, česti prekidi tijekom fumigiranja ili prekasno fumigiranje u odnosu na stanje zaraze u žitu i posljedica toga, pogreške izvršitelja u pogledu nedovoljnog nadziranja doziranja i dr.).

Najčešći primarni štetnici uskladištene pšenice u silosima su:

• rižin žižak (Sitophilus oryzae (L.) ili stariji lat. naziv Calandra oryzae (L.)),
• žitni žižak (Sitophilus (Calandra) granarius L.)
• žitni kukuljičar (Rhizopertha dominica (F.))

Primarni štetnici su oni koji mogu oštetiti zdravo zrno i u njemu se razmnožavati.
Najčešći sekundarni štetnici-oni koji ne mogu oštetiti zdravo zrno, ali ga svojim metabolizmom mogu upropastiti ili dovesti zrnenu masu do povoljnih uvjeta za razmnožavanje primarnih štetnika, su:

• kestenjasti brašnar (Tribolium castaneum (Herbst)),
• rđastocrveni brašnar (Cryptolestes (Laemophloeus) ferrugineus (Steph.)),
• surinamski brašnar (Oryzaephilus surinamensis L.) uglavnom u istočnoj Slavoniji
• grinje (Acarinae), uzročnik alergije
• prašne uši (Psocoptera), pokazatelj loše higijene

Fumigacija žita samo je dio integralne zaštite. Provođenje higijenskih mjera poput mehaničkog čišćenja skladišnih prostora, hlađenja žita, bilo granifrigorom, bilo eleviranjem tijekom hladnijih dana, brige o čistoći unutarnjeg transportnog postrojenja silosa tj. od usipnog koša, vodoravnih (redlera) i vertikalnih (elevatora) transportera do ulaska u siloćeliju, uklanjanje primjesa iz žita i smanjenja sadržaja lomljenog zrnja, dezinsekcije skladišnih prostora i transportnog postrojenja prije uskladištenja. Tijekom duljeg skladištenja potrebno je žito povremeno preelevirati, te voditi računa o temperaturi bilježeći redovito (najmanje jednom tjedno) njene vrijednosti. Podaci o kretanju temperaturnih vrijednosti mogu biti dobar pokazatelj eventualne prisutnosti skladišnih štetnika i brzine njihova razmnožavanja i pojave većih žarišta.
Fumigacijom se ne mogu suzbiti plijeni, kao ni prisutnost bakterija. Pojava plijesni je značajnija u zrnju sa većim sadržajem vlage (temperatura je uglavnom nebitna), a razvoj bakterija je uvjetovan i povišenom temperaturom i vlagom.
Žito u silosima je zasebni ekosustav o kojem treba permanentno voditi brigu, a ne prepustiti ga stihiji.
Uvrećano žito, prvenstveno namjenjeno sjetvi (sjeme), ali i žito u podnim skladištima osim spomenutim štetnicima najčešće je napadnuto i

• bakrenastim moljcem (Plodia interpunctella Hübn.)

• žitnim moljcem (Sitotroga cerealella Oliv.).

Naravno puno je još štetnika koje nalazimo po skladištima žita, no oni nisu od ekonomske ili zdravstvene važnosti obzirom na njihovu zastupljenost.

FUMIGACIJA ŽITA U RAZLIČITIM TIPOVIMA SKLADIŠTA

Rasuto žito u skladištu gdje ga nije moguće prebacivati i ukoliko visina sloja ne prelazi 2,5 – 3 m moguće je fumigirati jedino sondiranjem. Sonda je obično izrađena od aluminijske cijevi, dovoljno široka da tablete ili kuglice mogu slobodno prolaziti kroz nju. Opskrbljena je i brojačem kako bi točnost doziranja bila veća, a djelatnik ne treba rukom dirati preparat. Sondom se na svaki metar razmaka ubacuju tablete preparata aluminijeva ili magnezijeva fosfida u nekoliko nivoa. To je izuzetno mukotrpan posao, posebno ako se radi o velikim površinama. Cijeli postupak treba završiti za manje od sat vremena kako aplikatori ne bi morali raditi pod maskom. U praksi žito se fumigiralo gotovo uvijek kad je zaraza toliko napredovala da se žito ''ugrudalo'' te je za utiskivanje i izvlačenje sonde bilo potrebno po dvoje ljudi. Bolji učinak postizao se ukoliko bi se žito nakon sondiranja prekrilo folijom, a njeni rubovi utisnuli uz stjenku skladišta u žito.

Ukoliko je sloj žita viši od spomenute visine ili nije poravnat, uspjeh fumigacije redovito je problematičan.

U nekim skladištima, npr. duhana postoji sustav ventilacijskih cijevi za kondicioniranje zraka. Takva oprema može se hermetizirati ili na zidu gdje izlaze cijevi iz skladišnog prostora ili svaki otvor na cijevima u skladištu.

FUMIGACIJA MLINA

Kao i za svaku drugu fumigaciju tako i u ovom slučaju potrebno je osigurati maksimalno dobru hermetičnost. Za razliku od skladišnih prostora, fumigacija mlina je složeniji zahvat i zahtjeva dobro poznavanje objekta i tehnološkog procesa u njemu. Obzirom na velik broj prozora, vrata, ventilacijskih i drugih cijevi, električnih kablova, priključaka za vodu i odvodnju vode, površnost tijekom hermetizacije ima za posljedicu (ako zbrojimo sve propuste) ogromni otvor. Ukoliko je vrijeme tijekom ekspozicije vjetrovito gubitak fumiganta u pravilu će biti prevelik da bi fumigacija uspjela.

Vrlo je važno poznavati mjesta u mlinu gdje se štetnici zadržavaju i razmnožavaju, počevši od kućišta valjaka, transportnog postrojenje, filter, ćelija za brašno, vage, skladišta brašna itd. Osim toga važno je zahtijevati da mlin bude očišćen, osobito ćelije za brašno, glave elevatora, vage, puževi…Prošlogodišnje (ili čak starije) papire korištene za hermetizaciju treba ukloniti, a prije nanošenja ljepila i novog papira dobro je poprskati emulzijom insekticida prozore i ostale površine. Obično ispod starih papira i u fugama prozora i vrata preživljavaju skladišni štetnici, kojima nakon provjetravanja nije teško vrlo brzo ponovo nastaniti podobna mjesta u mlinu. Već prilikom hermetizacije treba misliti na provjetravanje, na primjer označiti prozore koji se daju otvoriti, pripremiti ventilator i slično. Nikako se ne dovoditi u situaciju da treba ulaziti u mlin dok je koncentracija fumiganta visoka prije svega radi zaštite vlastitog zdravlja.

Posljednjih petnaestak godina za fumigaciju mlinova koristi se gotovo isključivo fosfin u svim formulacijama. Najelegantnija primjena fosfina je u obliku pojedinačnih ili vezanih ploča, međutim ni primjena peleta nije loše rješenje. Najlošiji izbor su tablete zbog njihova pakovanja. Vrlo je važno izolirati elektronske uređaje, pa čak i elektromotore kako ne bi došlo do korozije i oštećenja. Nikako ne zaboraviti pogasiti svjetla ili još bolje isključiti glavnu sklopku.