Mlinovi, brojnošću svojih otvora (prozori, vrati, transportna postrojenja, ventilacije, aspiracije i sl.) predstavljaju izazov za svakog djelatnika na fumigaciji, osobito za rukovoditelja fumigacije. Dobro je da su u tom poslu uključeni i rukovoditelj i tehnolog mlina, vođe smjena, električari, bravari...

Postupak fumigacije mlina ili bilo kojeg drugog objekta zahtjeva maksimalnu savjesnost radi zaštite ljudi od mogućeg trovanja. Najvažnije je voditi računa o hermetičnosti objekta u koji se uvodi otrovni plin, pa zatim nadzor nad objektom do potpunog oslobađanja od fumiganta.

O vrsti robe ovisi i izbor fumiganta, trajanje ekspozicije, a o vremenskim prilikama i objektu način i trajanje prozračivanja, tj. oslobađanje od otrovnog plina.

Osim mlinova mogu se fumigirati i najrazličitija skladišta, od skladišta duhana, sušenog voća i povrća do skladišta suhomesnatih proizvoda.

U objektima u kojima je moguće osigurati izvrsnu hermetičnost moguće je fumigaciju obaviti i nekim od inertnih plinova, na pr. argonom, ugljičnim dioksidom ili dušikom. Naravno, važno je znati o kojim se štetnicima radi kako bi se visina koncentracije plina i trajanje izloženosti plinu prilagodili najotpornijoj vrsti, kao i plinopropusnosti same robe.

Pri nižim temperaturama valja računati sa slabijim učinkom fumigacije iz više razloga. U takvim uvjetima oslobađanje plina iz njegove formulacije je otežano, slabije je prodiranje u robu i teže oslobađanje iz nje. Također problem je letargičnost štetnika koji se pri nižim temperaturama usporeno kreću, sporo se hrane i sporo dišu.

Gdje god je moguće dobro je otrovne plinove koristiti i u kombinaciji s neotrovnim, inertnim plinovima kojima je svrha smanjiti koncentraciju kisika i natjerati insekte na intenzivnije disanje. U tom slučaju moguće je smanjiti utrošak otrovnog plina, što prvenstveno ima ekološki značaj.