CRVI U DRVU I FUMIGACIJA

Strukturno drvo, parketi, stari namještaj, kao i skulpture, okviri slika ili ogledala, etnografske zbirke i razne druge umjetnine načinjene od drva često su napadnuti crvotočinom-insektima kojima je drvo osnovna hrana, čak štoviše i atraktant. Napad crvotočine možemo prepoznati po rupicama i gotovo redovito i po piljevini ispod njih. Po obliku rupice i njenom promjeru, kao i finoći piljevine moguće je najčešće odrediti kojoj porodici pripadaju insekti koji su rupicu koristili, bilo za izlijetanje u doba parenja, bilo za guranje piljevine iz njihovih hodnika u unutrašnjosti drva. U Europi je poznato oko 1.700 vrsta štetnika koji napadaju drvo. Mnogi od njih ''specijalisti'' su za određenu vrstu drva, međutim osnovne dvije skupine napadaju ili živo ili mrtvo drvo. Dok jedni više vole vlažno, drugi vole suho drvo, neki tvrdo, neki meko, pa sve do posebnih ''gurmana'' koji vole na primjer, samo bambus. Neke porodice čine štete neposredno ispod površine bušeći široke hodnike pod korom ili obojenom i neobojenom površinom, ispod kojih je lako uočiti grubu piljevinu (potkornjaci, Scolitidae). Druge buše uske, duboke hodnike u tvrdom i suhom drvu, proizvodeći pritom finu, sitnu piljevinu nalik na puder (kuckari, Anobiidae, Bostrichidae).

Potkornjaci, najčešći štetnici u gredama, građevnoj stolariji, daskama i sl. u stanju su tijekom godina učiniti od grede, letvu. Hodnike buše neposredno ispod kore, ako kore nema tada se uglavnom nalaze ispod površine greda ili stupova. Vrlo su opasni jer svojim djelovanjem mogu ugroziti statiku dijelova ili cijele građevine, te dovesti do velikh šteta i uzrokovati povrede ili gubitak života. Najčešće ih nalazimo u tavanskim gredama, rogovima i daskama načinjenim od borovine ili jelovine. Piljevina je nešto grublja, poput krupice.

Gredu zaraženu potkornjacima lako je prepoznati po ovalnom rubu rupe,

te po obilju piljevine i tragovima curenja piljevine iz rupica

Kuckari su u stanju izjesti unutrašnjost namještaja, a da to primjetimo tek kad pukne napr. noga stolice, klavira i sl., ili kad neki predmet odmaknemo sa njegovog stalnog mjesta (vidljive su hrpice fine piljevine). Nerijetko smo u praksi viđali oltare, skulpture u crkvama ili u muzejima toliko izjedene da samo sloj boje drži piljevinu na okupu, u prvobitnom obliku. Pokušamo li premjestiti takvu skulpturu osjetit ćemo kako prsti ulaze u drvo, bolje reči piljevinu. Za razliku od potkornjaka u mogućnosti su nastaniti i meko i suho drvo i u potpunosti ga uništiti, prije nego ćemo njihovom napadu posvetiti ozbiljnu pozornost. Insekte iz porodice Anobiidae (naročito Anobium pertinax i Anobium punctatum) potkraj zime ili u rano proljeće može se čuti – naročito noću, kako kuckaju. U mnogim je narodima vladalo mišljenje kako je u kuću došla smrt, pa se kod nas danas još nazivaju smrtna ura, kod Njemaca Totenuhr, Engleza Deathwatch beetle. Međutim, taj zvuk ima kudikamo ljepši uzrok - ljubav. U doba parenja na taj način obznanjuju svoju zainteresiranost za razmnožavanjem i održanjem vrste.

Rupice svjetlije boje siguran su znak aktivne crvotočine,

a piljevina ispod njih dokaz je njihova destruktivnog djelovanja

Bjeljiku tvrdog drva napadaju i insekti iz potporodice Lyctinae, najčešće Lyctus linearis i Lyctus brunneus. Početak njihova napada gotovo je nezamjetan, a često budu otkriveni tek kad je unutrašnjost namještaja ili skulpture postala smjesa drvene prašine i produkata njihova metabolizma.

Udio pojedinih tvari u samom drvu, napr. šećera, bjelančevina i aminokiselina u bjeljiki određuje vrstu štetnih insekata, a lignin i osobito fenolni tanini štite srčiku od napada bakterija i gljivica. Zapravo o afinitetu ovisi i specijalnost pojedine vrste insekata.

U starim drvenim građevinama zaraze drvotočcima uglavnom nema, ili je vrlo slaba za razliku od novih objekata. Razloga je više; kuće su se gradile od čvršćeg, trajnijeg drva (hrastovina), drvo za gradnju sjeklo se zimi (biologija insekata), drvo se sušilo prirodno, a danas intenzivno (kemijske promjene drva - šećeri).

FUMIGACIJA

Ranije navedeni razlozi, ali i zanemarivanje preventive dovode do potrebe suzbijanja uzročnika propadanja drveta.

Ukoliko je napad slab problem je moguće riješiti injektiranjem emulzije insekticida sa jačim pritiskom para ili duljim vremenom razgradnje. Međutim, radi li se o tisućama rupica moguće je na taj način više naškoditi vlastitom zdravlju nego crvima.

Idealno doba za fumigaciju je proljeće, doba kad su insekti najaktivniji, vrlo rijetko u najotpornijem stadiju kukuljice (lutke), no i ljetni mjeseci su pogodni obzirom na toplinu i fizikalne osobine drva i osobito fumiganta.

Fumigacija je najradikalnija mjera suzbijanja insekata – primjenom otrovnog plina. O mogućnosti hermetiziranja, blizini nastanjenih objekata, vrsti štetnika i intenzitetu zaraze, ali i financijskim mogućnostima ovisi hoće li se fumigaciji uopće pristupiti. Zahvaljujući otrovnom plinu trajanje izloženosti (ekspozicija) ne treba biti dulje od tjedan dana računajući i na najdeblje drvene predmete, ali i na tvrdoću drva.

I knjige mogu biti zaražene i oštećene od djelovanja knjiškog moljca, drvotočaca, žohara, srebrne ribice…

a one sa kožnim uvezom i slaninarima (Dermestidae). Kao i svi drveni predmeti i knjige se fumigiraju u praksi redovito u maksimalno reduciranim prostorima.. Iznimno, kad je tehnički neizvediva redukcija prostora fumigira se cjelokupni prostor knjižnice, što opet ima dobru stranu eliminacije štetočina u neposrednoj blizini polica sa knjigama.

Fumigacija cijele kuće u Gorskom Kotaru

zahtijevala je mnogo rada, folije, ali i fumiganta. Rubove krova trebalo je spužvom zašititi da se folija nebi razderala, a foliju dodatno osigurati konopima i selotejpom od mogućih oštećenja u slučaju jačeg vjetra. Na zemljanim površinama folija je ukopana u zemlju i zalivena vodom. Prije početka ekspozicije fumigantu, iz prostora unutar folije turbinom je isisan zrak, te se folija priljubila uz stijenke kuće.

Fumigacija crkve sv. Barbare u Velikoj Mlaki

zahtijevala je prigodom hermetizacije i angažman dizalica. Pomoću njih dignuta je folija na krov crkve i spajana sa folijom koja se spuštala sa oba tornja. Kako je cijela crkva sagrađena od drva pristupilo se fumigaciji cijelog prostora. Međutim, kako bi smanjili potrebnu količinu fumiganta, isisan je zrak iz prostora crkve. Na taj način se folija priljubljuje uz stijene crkve, smanjuje volumen, te u slučaju nevremena smanjuje se opasnost od njenog oštećivanja. Osim toga unutrašnjost folije ispunili smo balonima napunjenim zrakom, čime smo smanjili volumen u unutrašnjosti crkve za 26%. Ujedno je prije ekspozicije u ostali prostor untrašnjosti upušten inertni plin argon, čime je za 2% smanjen sadržaj kisika. Time smo ''natjerali'' insekte na intenzivnije disanje, odnosno pojačali učinak otrovnog plina.

Crvotočina se može suzbiti i bez otrova, postupkom modificirane (anoksične) atmosfere. Princip je drastičnom smanjenju sadržaja kisika u kontroliranom prostoru, te održavanju koncentracije inertnog plina tijekom četiri do šest tjedana.